Dok se naučnici pripremaju za moguće misije na Mars, istražuju posebnu vrstu gljivice pronađene u Černobilju, koja bi mogla da igra ključnu ulogu u pretvaranju radioaktivnog zračenja u energiju. Ova gljivica, poznata kao Cladosporium sphaerospermum, može da koristi jonsko zračenje zahvaljujući svom tamnom pigmentu, melaninu. Pretpostavlja se da ovaj proces, nazvan radiosinteza, omogućava gljivici da konvertuje zračenje u hemijsku energiju, sličnu načinu na koji biljke koriste hlorofil za fotosintezu.
Istraživači su 2022. godine uspeli da uzgajaju Cladosporium sphaerospermum na Međunarodnoj svemirskoj stanici, koristeći petri šolje pod simuliranim uslovima kosmičkog zračenja. U eksperimentu je utvrđeno da sloj gljivice debljine 1,7 milimetara može smanjiti nivo zračenja ispod petri šolje za dva procenta. Ova otkrića su otvorila mogućnost da bi deblji slojevi gljivice mogli znatno efikasnije neutralisati zračenje, što bi moglo biti od suštinskog značaja za buduće misije na Mars.
Istraživači procenjuju da bi sloj gljivice debljine oko 21 centimetar mogao gotovo potpuno da neutrališe zračenje prisutno na površini Marsa. Čak bi i tanji sloj od devet centimetara mogao biti efikasan ako bi se gljivica kombinovala sa marsovskim tlom. Ova metoda bi omogućila astronautima da se zaštite od zračenja koristeći lokalne materijale, čime bi se smanjila potreba za slanjem dodatnih zaliha sa Zemlje.
Melanin, prirodni pigment koji je odgovoran za boju kose i očiju kod ljudi, smatra se ključnim za sposobnost gljivice da apsorbuje zračenje. Istraživanja iz 2007. godine pokazala su da gljivice sa visokim nivoom melanina brže rastu kada su izložene visokim dozama zračenja, što dodatno podržava hipotezu o radiosintezi.
Prema podacima Inicijative za svemirska istraživanja Univerziteta Džordžtaun, zračenje predstavlja jedan od glavnih izazova za slanje astronauta na dugoročne misije na Mesec i Mars. Osim radioaktivnog zračenja, astronauiti će se morati suočiti i sa galaktičkim kosmičkim zracima, koji su visokoenergetske naelektrisane čestice koje dolaze izvan našeg Sunčevog sistema.
Kosmički zraci su poseban izazov jer mogu oštetiti DNK lance, narušiti strukturu proteina i povećati rizik od ozbiljnih bolesti, uključujući rak. Istraživačica Zahida Sultanova naglašava da je potrebno razviti efikasne metode zaštite astronauto od ovih opasnosti kako bi se omogućile dugotrajne misije u svemiru.
Uz sve ovo, Cladosporium sphaerospermum bi mogla postati ključna komponenta u razvoju strategija za zaštitu astronauta na Marsu. Njena sposobnost da koristi zračenje kao izvor energije može omogućiti nova rešenja za izazove sa kojima se suočavaju astronauti tokom dugotrajnih misija. Istraživači i dalje proučavaju ovo pitanje, nastojeći da potvrde hipotezu o radiosintezi i istraže sve potencijalne primene ove gljivice u svemirskim misijama.
Kao što se svemirske agencije pripremaju za ambiciozne planove istraživanja Marsa i drugih planeta, otkrića poput ovog otvaraju nove horizonte i mogućnosti za budućnost svemirskih putovanja. Cladosporium sphaerospermum bi mogla postati ključni saveznik u borbi protiv zračenja, pružajući astronautima ne samo zaštitu, već i energiju potrebnu za opstanak u vanzemaljskim uslovima.
