U beogradskom Muzeju savremene umetnosti izložba u čast rano preminuloj Dragani Ilić (1966- 2020)

·

·

Prva žena predavač na vajarskom odseku Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, Dragana Ilić, preminula je 2020. godine, a njen rad i doprinos umetnosti obeležen je izložbom pod nazivom „Portret – Igra otkrivanja i/ili razotkrivanja“. Izložba će biti otvorena u petak u Muzeju savremene umetnosti na Ušću i predstavlja petu postavku u ciklusu „UMETNOST I LIČNOST – skulptorke iz kolekcije MSU“. Autor izložbe je muzejski savetnik dr Rajka Bošković, koja rukovodi Zbirkom skulptura i instalacija MSU.

Naziv izložbe osmišljen je kako bi podstakao razmišljanje o fenomenu portreta i specifičnosti pristupa portretisanju Dragane Ilić. Njena umetnička praksa bila je posvećena portretu kao klasičnom žanru, koristeći terakotu kao tradicionalni materijal. Boškovićeva ističe da portreti Dragane Ilić zauzimaju posebno mesto na savremenoj umetničkoj sceni, s obzirom na to da je u poslednjim decenijama 20. veka figuracija bila dominantna pretežno u slikarstvu, dok je u vajarstvu bila prisutna samo delimično.

Dragana Ilić se posebno interesovala za ljude i njihov život, što se odražavalo kroz njen pristup portretisanju. Svaki portret podrazumevao je živ razgovor sa modelima, što je omogućilo dublje razumevanje njihovih emocija i misli. Ovaj način rada omogućio je Ilićevoj da otkrije skrivene slojeve ličnosti svojih modela, što je rezultiralo snažnim i ubedljivim delima.

Boškovićeva naglašava da se Ilićeva izdvajala po svom pristupu portretisanju ljudi iz svog okruženja, uključujući umetnike i prijatelje. Njeni portreti, kao što su oni Ješe Denegrija, Irine Subotić, Lidije Merenik i drugih, obeleženi su autentičnošću i savremenim izrazom. Ilićeva je, koristeći tradicionalne normativi portretisanja, uspela da stvori dela koja su prožeta ekspresionizmom i dubokom pronicljivošću.

Izložba će takođe predstaviti serije portreta koje je Ilićeva radila tokom svog boravka na Simpozujumu skulpture velikog formata u terakoti Terra u Kikindi, gde je učestvovala dva puta, 1994. i 2001. godine. Ove umetničke kolonije, prema Boškovićevoj, imaju ključnu ulogu u savremenoj umetničkoj produkciji, obezbeđujući prostor za razvoj umetnika i njihovih dela.

Ciklus „UMETNOST I LIČNOST – skulptorke iz kolekcije MSU“ obuhvata dvanaest samostalnih izložbi, a poslednja, trinaesta, biće grupna postavka koja će predstaviti dela svih pedesetak žena vajara iz kolekcije MSU. Ova izložba ima za cilj da prikaže jedinstveni fenomen koji je obeležio savremenu umetnost, ističući doprinos žena vajara na domaćoj i svetskoj sceni.

Boškovićeva naglašava važnost čuvanja od zaborava umetnika poput Dragane Ilić, čiji su doprinosi često ostali u senci. Kroz ovakve izložbe, muzeji imaju obavezu da promovišu i razvijaju kulturu, ali i da istražuju i vrednuju značaj umetnika čiji radovi zaslužuju da budu prepoznati i zapamćeni.

Na kraju, izložba „Portret – Igra otkrivanja i/ili razotkrivanja“ predstavlja ne samo počast Dragani Ilić već i širu refleksiju o ulozi žena u umetnosti. Ova postavka ima potencijal da izazove preispitivanje mesta i značaja takvih umetnika u našoj umetničkoj sceni, što je ključno za budući razvoj i unapređenje kulturne scene.

Stefan Đorđević

Ne propustite i ove vesti