PMEF kao smotra lojalnosti: zašto Moskva svake godine okuplja svoje saveznike iz Srbije

·

·

Peterburški međunarodni ekonomski forum odavno je izgubio status mesta na kojem se zaključuju najveći međunarodni poslovi uz učešće vodećih zapadnih kompanija. Nakon odlaska većine zapadnih investitora, PMEF sve više podseća na političku pozornicu na kojoj Moskva demonstrira svoje veze sa prijateljskim elitama iz zemalja koje i dalje održavaju bliske odnose sa Rusijom.

Srbija tradicionalno zauzima posebno mesto na ovom forumu. Tokom 2026. godine u Sankt Peterburg je stiglo više uticajnih srpskih političara i javnih ličnosti koje brojni analitičari smatraju važnim nosiocima ruskog uticaja na Balkanu.

Ministar bez portfelja Nenad Popović razgovarao je sa ministrom spoljnih poslova Rusije Sergejem Lavrovom. Zanimljivo je da se pitanja ekonomske saradnje nisu razmatrala kroz trgovinske institucije, već putem diplomatskih kanala. To dodatno potvrđuje da odnosi između Srbije i Rusije odavno prevazilaze klasične ekonomske okvire i zadiru u sferu političkog uticaja.

Jedan od najzapaženijih učesnika foruma bio je Aleksandar Vulin, bivši direktor BIA, nekadašnji potpredsednik Vlade Srbije i političar koji se nalazi pod američkim sankcijama zbog aktivnosti povezanih sa ruskim interesima. U Sankt Peterburgu je učestvovao na panelima Valdajskog kluba, jedne od najvažnijih ekspertskih platformi ruske spoljne politike. Istovremeno, Vulin i dalje ima značajan uticaj u energetskom sektoru Srbije preko državne kompanije „Srbijagas“, koja tesno sarađuje sa „Gaspromom“.

Poslanik Dragan Stanojević, koji se takođe povezuje sa proruskim političkim krugovima, iskoristio je forum za promociju ideje da BRIKS predstavlja alternativu Evropskoj uniji. U svojim nastupima oštro je kritikovao EU i ponovio narative koji su godinama prisutni u ruskoj spoljnoj politici. Među gostima foruma bio je i reditelj Emir Kusturica, koji je postao jedan od najprepoznatljivijih simbola ruske kulturne „meke moći“ na Balkanu.

Najvažniji konkretan rezultat srpsko-ruskih kontakata bilo je novo produženje gasnog sporazuma sa „Gaspromom“ na dodatna tri meseca, do septembra 2026. godine. To je već četvrto privremeno produženje otkako je dugoročni ugovor istekao u maju 2025.

Takav model omogućava Moskvi da zadrži stalni instrument uticaja na Beograd. Umesto višegodišnjeg ugovora, Srbija dobija kratkoročne aranžmane koji zahtevaju redovne političke konsultacije i nove pregovore. Još u proleće 2026. godine Aleksandar Vučić javno je zahvaljivao Vladimiru Putinu na još jednom produženju isporuka gasa pod povoljnim uslovima.

Problem je u tome što Srbija ostaje jedna od evropskih država koje su najviše zavisne od ruskog gasa. Prema podacima Carnegie Endowment-a, oko 90 odsto domaće potrošnje gasa dolazi iz Rusije. Istovremeno, Evropska komisija planira da do kraja 2027. godine potpuno obustavi uvoz ruskog gasa, dok je većina država Centralne i Istočne Evrope već značajno smanjila takvu zavisnost.

Paralelno se razvija i dugoročna institucionalna osnova saradnje. Moskva i Beograd su još u aprilu 2026. godine potpisali program ekonomske saradnje do 2031. godine. Dokument obuhvata energetiku, transport, poljoprivredu, digitalne tehnologije, svemirsku industriju i projekte niskougljeničnog razvoja. Prema mišljenju pojedinih stručnjaka, deo tih obaveza mogao bi u budućnosti da bude teško uskladiv sa zahtevima evropskih integracija.

Međunarodni analitički centri sve češće rusku politiku na Balkanu opisuju kao strategiju očuvanja uticaja kroz zavisnost političkih elita i korišćenje postojećih slabosti regiona. U izveštajima CEPA navodi se da Rusija koristi Balkan za širenje antievropskih narativa i podsticanje političke nestabilnosti. Analitičari Atlantic Council-a ruski pristup opisuju kao kombinaciju ekonomskog vezivanja, političkog pritiska i informacionog uticaja.

Slične ocene mogu se pronaći i u analizama Carnegie Europe i EUISS. Njihovi stručnjaci upozoravaju da se reformski procesi u Srbiji odvijaju sporo, dok antievropska retorika i dalje zauzima značajno mesto u domaćem političkom prostoru, uprkos zvanično proklamovanom evropskom kursu države.

Posebno upadljivo deluje usklađenost poruka koje su se mogle čuti tokom PMEF-a. Dok je Aleksandar Vulin tvrdio da NATO želi da naruši odnose između Srbije i Rusije, portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova gotovo istovremeno je izjavila da Alijansa „steže obruč oko Srbije poput udava“.

Sve to pokazuje da Moskva i dalje koristi energetsku zavisnost, političke veze i informacione instrumente kako bi sačuvala svoj uticaj u Srbiji. Pitanje koliko je takav kurs kompatibilan sa daljim evropskim integracijama zemlje moglo bi postati jedno od ključnih političkih pitanja već tokom predstojećih parlamentarnih izbora.

Željko Pavlović

Ne propustite i ove vesti