Drevni „autoput“ u Engleskoj: Tragovi stari 15.000 godina

·

·

Duž obale u blizini Formbija u Engleskoj, prirodna erozija otkriva fascinantne stranice istorije, dok hiljade drevnih otisaka stopala ljudi i životinja izranjaju iz mulja. Ova blatnjava staza, koja se proteže skoro tri kilometra, nekada je bila prometna ruta, a istraživači je opisuju kao „fascinantan trenutak prošlosti“ koji je ostao sačuvan u vremenu.

Prolaz koji su ljudi i životinje koristili hiljadama godina, od mezolita do srednjeg veka, sada je podložan eroziji. Alison Berns, glavna autorka studije objavljene u časopisu „Nature Ecology and Evolution“, objašnjava da su topljenje glečera i porast nivoa mora nakon poslednjeg ledenog doba primorali ljude i divlje životinje da se povuku ka unutrašnjosti. Ova zona intenzivne aktivnosti ostavila je tragove u slojevima blata i peska, gde se mogu naći otisci ljudskih stopala, kao i otisci izumrlih vrsta poput auroha, običnog jelena i divljih svinja.

Na lokalitetu Formbi identifikovano je oko 36 slojeva otisaka, od kojih su neki naslagani direktno jedni iznad drugih. Istraživači navode da ovi slojevi datiraju od 15.000 godina pre nove ere pa sve do 1450. godine nove ere. Precizno datiranje omogućeno je analizom semena jove, breze i jele pronađenih unutar slojeva, korišćenjem metode radioaktivnog ugljenika.

Neki od otisaka su izuzetno detaljni. Alison Berns ističe stazu jednog bosa čoveka koji se u jednom trenutku zaustavio. „Bio je bos i otisci su fantastični; blato se istisnulo između svakog prsta, pa se vide sve karakteristike stopala. Pored njih nalaze se tragovi ždrala. Vrlo je verovatno da je ta osoba bila u izvidnici, tražeći ptice za lov“, objašnjava Berns.

Naučnici napominju da se na samo dva kvadratna metra može videti čitava scena iz života koja se odigrala pre više milenijuma. Ova studija pokazuje da je područje bogato raznovrsnim životinjskim tragovima, uključujući aurohe, jelene, divlje svinje, vukove, risove i ždrale. Preklapanje tragova dokazuje da su ljudi i životinje delili isti prostor, koristeći iste prolaze vekovima.

Za razliku od većine arheoloških istraživanja koja se fokusiraju isključivo na ljudske aktivnosti, lokalitet Formbi otkriva kako su ljudi i životinje koegzistirali. Raznolikost vrsta i uzastopni slojevi pokazuju kako je okruženje oblikovalo kretanje živog sveta, naročito u vreme kada su se glečeri povlačili, a more nadiralo.

Otisci su prvi put primećeni sedamdesetih godina prošlog veka, ali se tada verovalo da pripadaju običnoj stoci. Tek devedesetih godina, jedan penzionisani nastavnik počeo je da ih istražuje i shvatio koliko su zapravo stari. Kontinuirana erozija obale stalno otkriva nove slojeve; dok su gornji slojevi krhki, oni dublji su izuzetno dobro očuvani. „Kada su otisci nastali, ispunili su se peskom, a zatim su prekriveni slojem blata. Tako su nastali ovi slojevi otisaka. Kada imate četiri ili pet slojeva jedan preko drugog, gornji je izložen eroziji, ali oni ispod ostaju gotovo netaknuti“, kaže Berns.

Iako su u Engleskoj pronalaženi i stariji tragovi, poput ljudskih otisaka od pre 900.000 godina u Norfolku, Formbi se smatra posebnim. On ne otkriva samo migracije ljudi, već i način na koji su brojne različite vrste delile isto stanište kroz čitave epohe. Ova otkrića pružaju dragocene uvide u način života i interakcije između ljudi i životinja kroz istoriju, otvarajući vrata novim istraživanjima i razumevanju prošlosti.

Ana Petrović

Ne propustite i ove vesti